ULCINJ
Ulcinj - grad burne prošlosti i sjajne tradicije. Izdignut na liticama, sličan brodu koji uplovljava u more, stari grad već više od dvije i po hiljade godina izaziva talase. Niko ga nije mogao osvojiti s mora, iako ga morski talasi zapljuskuju sa tri strane. Staru tvrđavu su napadali mnogi osvajači, koji su, odlazeći, iza sebe ostavljali tragove svoje civilizacije. Grad, čije su zidine "satkane" od ilirsko-ciklopnog kamenja, poslije svake najezde postajao je duhovno i kulturno bogatiji, ne gubeći pri tom ništa od svoje originalnosti i neponovljivosti. Ulcinj, antčki Olcinijum, srednjevjekovni Dulcinijum je grad burne prošlosti i mirne sadašnjosti, ukrašen romanskom, gotskom i orijentalnom arhitekturom. U V vijeku prije nove ere pretpostavlja se da su ovdje živjeli grčki kolonisti iz Kolihide, koji su mu dali ime Kolhinijum. U П vijeku p.n.e. njihove naseobine osvojili su Rimljani. Zatim je grad ušao u sastav Vizantije, a kasnije je postao dio Zetske države. U njemu možete vidjeti ostatke starog grada Svača, srednjevjekovnog centra vladavine Zete, grada u kome je, po predanju, bilo toliko crkava, koliko i dana u godini! Feudalna dinastija Balšića, koja je upravljala Zetom, ekonomski se uzdigla razvojem solane, koja se nalazila u rejonu Skadra i Ulcinja. Oko 1360. godine Balšići su bili najveći zetski feudalci, isporučivali su so i dvoru Nemanjića. Godine 1403. Đurađ II Stracimirović, potomak rodonačelnika Balše I, umire od rana zadobijenih u bici protiv Turaka u Gračanici, gdje je poveo svoje trupe na ispomoć Stefanu Lazareviću. Đurađ II je sahranjen u crkvi Svete Katarine u Ulcinju, koji je on smatrao prijestonicom svoje države. Godine 1405. grad je osvojila Venecijanska republika. Dio primorskog stanovništva bavio se gusarenjem. Ovaj "zanat" je posebno procvjetao pošto u se u Ulcinju, u 14. vijeku, naselilo oko 400 gusara - Arapa sa Malte, iz Tunisa i Alžira. Napadali su trgovačke brodove dalmatinskih gradova, Venecijanske republike, drugih primorskih država, koji su prolazili duž obala. U vrijeme turske vladavine, Ulcinj je bio "prijestonica" gusara Jadrana i jedno od najvećih "tržišta nevoljnika" u ovom dijelu svijeta. Poslije bitke kod Lepantoa (1571. godine) gusarski kapetan Eulg-Ali dobio je od sultana dozvolu da se naseli u Ulcinju zajedno sa četrdeset svojih pomoćnika. Morski razbojnici su harali od Cavtata do Peloponeza sve do početka 19. vijeka. Gusari su iz Afrike dovozili crne dječake i obučavali ih da služe za stolom. Odrasle su odijevali u odore upadljive boje i u vrijeme razbojničkih napada tjerali su ih da prvi uskaču na palubu broda-žrtve, što je izazivalo paniku kod posade. Po predanju, ovdje je u ropstvu čitavih pet godina proveo budući poznati španski pisad Miguel de Servantes, koji je u mještanki ovog grada pronašao prototip voljene legendarnog Don Kihota, i u romanu joj dao ime Dulčineja, po tadašnjem nazivu grada. U Kuli Balšića u Starom gradu, sredinom XVII vijeka živio je poznati predvodnik ustanka Jevreja u Otomanskoj imperiji, reformator i tumač Talmuda, Sabataj Cevi, koji je, primivši islam 1676. godine, iste godine tu i umro pod imenom Mehmed-Efendija. Stari grad se, na neki način, sastoji iz dva dijela: gornjeg grada, citadele, izgrađene na najvišem platou kamenog poluostrva, i gradskog naselja, koje se padinom proteže na jug. U stari dio Ulcinja može se ući sa sjevero-istoka ili iz zaliva kroz glavni ulaz. Ovdje se nalazi Trg robova, uzdiže se Kula Balšića (XII v.), u kojoj je smještena umjetnička galerija. Naspram galerije je Etnološki muzej. Južnije, pored mora, jedna naspram druge, nalaze se dvije velelepne zgrade: Dvorac Balšića i Venecijanski Dvorac. U zapadnom dijelu starog grada nalazi se pravoslavna crkva Svetog Nikole. U doba turske vladavine, crkva je bila rekonstruisana u džamiju, ali je 1890. godine ponovo postala crkva, u spomen poginulih u ratu 1878. godine. Pašina džamija, sagrađena je 1719. godine. Neposredno pored džamije nalazi se tursko kupatilo, jedini objekat tog tipa u Crnoj Gori. U sjevernom dijelu grada nalaze se dvije crkve. Jedna od njih, kao i ona u Starom gradu, nosi ime Svetog Nikole i podignuta je u spomen na završetak turske uprave u Ulcinju. Na Pristanu, odakle se otvara očaravajući pogled na Stari grad, naročito noću, između poluostrva Ratislav i starinskih zidina tvrđave, nalazi se Mala plaža, najpoznatija gradska plaža na čitavom crnogorskom primorju. То, što razlikuje Ulcinj od drugih primorskih gradova, to je, naravno, pijaca, koja se nalazi u glavnoj gradskoj ulici. Ovdje, naročito utorkom i petkom, pazarnim danima, možete kupiti prelijepe lokalne proizvode, uvijek ćete naći svježe domaće mlijeko, sir, jaja, voće i povrće, masline, maslinovo ulje, a strastveni pušači mogu naći ostroški duvan, najbolji domaći proizvod ovakvog tipa u Crnoj Gori. Najbolja potvrda toga da na pijaci u Ulcinju preovladavaju domaći proizvodi je, naravno, revija narodnih nošnji sa periferije Ulcinja, koje nosi većina prodavačica. Nudeći svoje proizvode, one svojim nošnjama stavljaju do znanja odakle su ovamo došle, a ova činjenica sama po sebi predstavlja najsigurniju garanciju kvaliteta robe. Ulcinj je jedini grad u Crnoj Gori, okružen plodnom ravnicom, na kojoj se gaji visokokvalitetno voće i povrće. Tu je i egzotično Šasko jezero, koje ornitolozi nazivaju "Minijatura Skadarskog jezera", bogato ribom i vodenim pticama, kao i Štoj - jedinstveni lovački ugođaj na Jadranskoj obali. Legenda kaže da u srednjem vijeku nijedan mladić nije mogao da se oženi, dok ne posadi najmanje deset sadnica maslinovog drveta. Ulcinj je grad maslina, egzotičnih biljaka južnog Jadrana i stručnjaka za masline. U njegovom predgrađu se nalazi najveći u zemlji maslinjak, gdje su stabla stara i po nekoliko stotina godina... Sve što smo naveli je samo blijedi odsjaj raskošnog prirodnog bogatstva ovog kraja, čiji je vazduh natopljen mirisom pelina, divlje lavande, medonostnih trava. Ljubav na prvi pogled prema kraju veličanstvene netaknute prirode, prema čistom i prozračnom Jadranskom moru, ostavila je duboki trag u srcima mnogih pjesnika i mislilaca, kao što su Lord Bajron, Džordž Bernard Šou, dobitnih Nobelove nagrade za književnost Ivo Andrić, i inspirisala ih je da stvaraju stihove o ljepoti ovih krajeva.
Dođite u gostoljubivi, mudri i veličanstveni Ulcinj! On će Vam vratiti životnu energiju i pokloniti nezaboravne utiske.